Cafe {W}

Sunday, January 27, 2013

Vješalice i nagrade

Da nije nikad dosadno pobrine se naravno, ako ništa drugo neće, kompjutor. Kad sam se lijepo opet navikla na windows i konačno savladala sve programe, pogotovo one za uređivanje slika, odlučio je otkazati. Prije njega sam imala linux dok nije nažalost procesor uništila munja i bila super zadovoljna s njim. Sad sam opet na linuxu, ali polako se privikavam. Da ne bi mislili da se ja nešto super razumijem u sve ovo, neee, to sve muž sređuje u našoj obitelji:). Kad su programi postavljeni, onda tek ja sjedam za kompjutor. Da, previše sam komot, mogla bi se stvarno više potruditi oko toga, ali imam neku averziju jer evo stalno mi crkavaju:(






Dosta o kompjutorima, idemo na nešto ljepše. Dok čekam sunce i inspiraciju dobra je prilika da vam pokažem neke starije radove, nastale još prošle godine, neki su već i dobili druge vlasnike:) Umjesto da ih objavljujem pojedinačno odlučila sam se za skupni post. Možda me to onda potakne da budem malo vrijednija i discipliniranija (vrijedi probati:)). Što da kažem, imala sam nekoliko komada drva ove veličine koji su mi se učinili idealni za vješalice. Pa malo eksperimentiranja s bojama da ne bude uvijek baš sve bijelo. Ovo je rezultat...












Još nešto što sam zadnji put zaboravila je ova majica rađena transfer tehnikom acetonom, moj novi moto:)





Drugi dio posta posvećen je nagradama koje sam dobila od meni dragih blogerica Sonaj, Iskrice i Melanzane. Cure, dame hvala:)) Mislim da ih ne trebam posebno predstavljati, dobro su znane u ovom našem blogosvemiru, vrijedne i jaaako kreativne. Zadataka je tu sad prilično, a kako se borim s ovim postom već 3 dana ja ću sve skupa malo skratiti, mislim da nitko neće zamjeriti:)

Dakle, najprije treba odgovoriti na 7 pitanja, a poslije napisati još 11 stvari o sebi. Ja ću najprije odgovoriti na pitanja i dodati još 4 stvari o sebi tako da bude sve skupa 11. Malo ću iskombinirati zadatke:)

Najsretniji trenutak? Prvo pa teško! Mislim da nemam samo jedan i općenito u životu se teško opredjeljujem samo za jednu najdražu stvar, počevši od boje, hrane, filmova, razdoblja u umjetnosti...Ili možda taj najsretniji još čekam?

Omiljeno godišnje doba? Hm, tu se mogu odlučiti i to bez problema- ljeto i opet ljeto (i kasno proljeće)

Meso ili vegeterijanska hrana? Nisam vegeterijanac, ali meso jedem u malim količinama, jedino obožavam ribe.

Omiljena boja? Volim sve boje, nekako mi ne sjednu tamnoplava, tamnozelena, tamnosmeđa. Uglavnom, tople boje su mi draže od hladnih.

Najdraži glumci? (ako sam dobro razumila pitanje kod Iskrice) Opet teško, sad mi padaju na pamet Antony Hopkins i Meryl Streep - genijalni glumci.

Kakav si bio kao dijete? Bila sam prilično tiha i introvertirana, obožavala sam čitati i gledati stare filmove.

Još nešto o sebi...mislim da sam to već pisala pa se nadam da se neću ponavljati.

U osnovnoj- srednjo školi sam obožavala Zagorku, najviše njenu Gričku vješticu, žao mi je što nemam njene romane kod kuće.

Volim stand up komediju, u februaru je u Ljubljani festival na kojeg uvijek idemo, atmosfera je odlična, uvijek gostuju i komičari iz Hrvatske, Srbije, Engleske...inače su mi najdraži Geoge Carlin, Bill Hicks, Bill Maher.

Nedostaje mi more, nedostaju mi dragi ljudi koje viđam premalo. Preseliti se u drugu državu je kao početi ispočetka...I da, mrzim što zaboravljam hrvatski, nisam mislila da se to može dogoditi, ali vjerujte mi, moguće je naći se u situaciji kad više niste sigurni kako se nešto kaže u materinjem jeziku!

Za kraj, da sve iznenadim, moja omiljena pjesma je Jednim osmjehom od Hladnog piva!








Na 11 blogova bi sad trebala dodijeliti nagrade, ali vjerujte mi, to je tako teško, kad ste mi sve drage:) A i mislim da je većina vas nagrade već dobila, tako da ću ovaj dio zadatka preskočiti. Ako netko nije dobio nagradu, neka je slobodno preuzme, bit će mi drago:)

Toliko od mene za danas, čitamo se uskoro!

22 comments:

  1. Piękne wieszaczki! 1 i 3 najbardziej mi się podobają.
    Mam nadzieję,że kłopoty z komputerem się rozwiążą.
    Gratuluję wyróżnień!
    -------
    Zdjęcia robiłam bardzo blisko mojego domu:)
    Pozdrawiam gorąco!!

    ReplyDelete
  2. krasne vješalice, prva mi je prelijepa! a i ostale ne zaostaju ;)
    pozdrav iz ŠK županije

    ReplyDelete
    Replies
    1. O hvala Ana! Onda smo susujede (bile):) Pozdrav i tebi i veliki pozdrav ŠK županiji!

      Delete
  3. woow kako si bila vrijedna sve je odlično

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Nives, to je bio period kad sam bila vrijedna(ija)!

      Delete
  4. bome me iznenadila tvoja najdraža pjesma :D
    tehnika acetonom...? O.o

    ReplyDelete
    Replies
    1. To je pjesma na koju se uvijek rastopim... Tehnika acetonom je stvarno super! Mislim da ću si još koju majicu napraviti:)

      Delete
  5. Kako su divne vješalice!! Svaka je posebna na svoj način :) I može li se majica normalno oprati u mašini nakon nanošenja nekog motiva tehnikom acetona.. mislim, hoće li se isprati? To je baš super fora za ukrasiti neku običnu majicu!

    ReplyDelete
  6. Jagoda vješalice su mi posebne,ne znam koja mi je ljepša,stvarno su prekrasno izrađene:)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti Nely! Bio je period kad sam imala inspiraciju:)

      Delete
  7. Jagoda vješalice su mi posebne,ne znam koja mi je ljepša,stvarno su prekrasno izrađene:)

    ReplyDelete
  8. Ti si zaista bila vrijedna, vjesalice su slatke, jedna ljepsa od druge, cestitam na nagradama:-))

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Biljana:) Kad bi barem mogla konstantno zadržati tu razinu "vrijednoće":)

      Delete
  9. Hvala što si preuzela nagradu i odgovorila na ova pitanja. meni je zanimljivo da čitam odgovore i uvek zaključim kako smo svi isti a različiti i obrnuto.
    U pravu si što muž sve to radi oko kompjutera, ionako se muškarci žale da im žene ne dozvoljavaju da se osećaju kao zaštitnici,kako sve rade same...

    Ove vešalice su lepe. prosto rečeno-lepe, jer, ustvari, ne znam koja je lepša! Dobro je i što si ih pokazala ovako, skupa, dođu kao celina. Možemo da razgledamo, upoređujemo i sve ostalo.
    Znam kako je grozan osećaj kad počneš da zaboravljaš sopstveni jezik, kad počneš da se osećaš "ni tamo, ni ovamo", kad po nekad, ne znaš, gde si niti šta se događa. Sve to stvara konfuziju, ali može biti i prelomni momenat u životu za neke važne odluke.
    Ali ne brini, mi smo tu da te podržimo i podsetimo na sve ono što počneš da zaboravljaš. I naravno, da ne dozvolimo da se to desi!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti draga Nataša, baš si srce:)
      I nemaš pojma koliko mi je ovaj blog pomogao da se opet osjetim bliže svom jeziku i da ga vježbam!!

      Delete
  10. Trebala si nam dozirati ovaj post u tri dana, svaki dan malo... he he šalim se.
    Ovaj pri dio o komjutorima i programima mi je jako poznat. Kod mene isto tako jedino ja sam kod windowsa i od njih se ne mičem :)
    A Vješalice su baš zgodne. Svaka drugačija, svaka na svoj način šarmantna :))

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti G.G.:) Možda sam i trebala, zato sam ga i pisala 3 dana:)

      Delete
  11. Draga Jagoda!
    Vješalice su zaista posebne, poželjela sam savku od njih za sebe...
    Zaista, pravo malo umjetničko djelo *.*

    Dora

    ReplyDelete
    Replies
    1. Draga Dora, zaista ti hvala:) Baš mi je drago da ti se sviđaju:)

      Delete
  12. Thank you Beatrice! You are very kind! I am always glad to follow new creative blog:)

    ReplyDelete

Hvala vam na posjeti i komentaru :-)) Potruditi ću se odgovoriti svima...pozdrav...