Kod mene je još uvijek potpuni zimski ugođaj, nisu čak niti visibabe provirile ispod snijega kojeg je samo u subotu napadalo oko 40 cm. Ovu veljaču imam osjećaj da samo metem snijeg sa stepenica, dvorišta i pravim puteljak do komposta. Iako, jučer je cijeli dan sijalo sunce, nakon ne znam više koliko dana bez njega, što nam je bilo dovoljno za otvaranje sezone roštilja! (Hvala našem dragom hedonistu Urbanu na takvim odličnim idejama:))
Hm, zašto sada tako veliki uvod o vremenu? Jer mi je zima nedjeljivo povezana sa toplim vunenim šalovima, kapama, rukavicama...odnosno svim pletenim, kvačkanim stvarima koje na puno blogova tako lijepo i marljivo izrađujete da ste me inspirirale da i ja probam... Iako niti približno tako uspješno, moja vještina kvačkanja je tek nespretno početnička. Ali nema veze, uspjelo mi je ono što sam htjela, iskvačkala sam navlakicu za postolje lampe i za šalicu!
Pa sad vi recite što vam se čini, meni je baš fora (u nedostatku bolje riječi). Prava zimska lampa, a na proljeće može skinuti svoj kaputić:)

IN THIS HOUSE

Ovaj natpis sam vidila prije par mjeseci na jednom blogu (bio je zapravo napisan na zidu) i tako mi se je svidio da sam ga poželjela imati. I kad sam savladala tehniku transfera acetonom konačno sam ga mogla realizirati.
Iako se moj muž čudi zašto mi mora posvuda nešto pisati, herbs, bread na kutiji za kruh (o tome drugi put), tea...što da kažem, volim slova, riječi, lijepe misli, knjige svuda oko sebe:)
Za ovaj projekt  su vam potrebne jedna ovakva mediapan ploča (to vam razrežu već u trgovini) koja nije skupa, aceton i ostale stvari koje se koriste pri transferu i neka lijepa ili motivacijska misao koju je dobro čitati svaki dan, isprintana na laserskom printeru.
Ovo je neke vrste kućno pravilo na koje se je dobro uvijek podsjećati:)

"Ilovebooks" lampa

Kako se proizvodnja lampi kod mene zahuktala došlo je vrijeme da probam i nešto novo, za nove izazove:) Zpravo novo za mene, iako lampe koje imaju za postolje stare (ili ne tako stare) knjige nisu nova stvar, sigurno je koja od vas to već negdje vidjela. Zapravo, meni je to prvi put još davno spomenula Iskrica, ali tek ovih dana sam se toga sjetila i mogla to realizirati jer sam u knjižnici slučajno našla dosta otpisanih knjiga, knjiga koje nitko godinama nije posudio, uglavnom knjiga koje bi završile tko zna gdje...Moj motiv je bio, osim naravno originalne lampe, da te odslužene tužne knjige vratim u život njihovom prenamjenom!  Možda će se među vama naći knjigoljupci kojima se ovo neće svidjeti, ne lampa, to svakako dopuštam, nego činjenica da sam knjige ovako "uništila".  Sve ovo pišem iz razloga jer sam imala takvu primjedbu od jedne cure koja je inače lektorica i koja je slučajno tada bila u posjeti, ali kad je počela čitati naslove došle smo do istog zaključka:) Mislim da bi knjiga Utopični socijalisti danas rijetko koga zaintrigirala. A jer sama jaaaako volim knjige i nemam ih više gdje stavljati (možda mi treba nova knjižna polica) sam napravila ovakvu kompoziciju sa drvenom podlogom (da mi ih nije bilo potrebno bušiti) za elektični dio i sjenilo. Knjige su samo zaljepljene (for the love of books!) iako bi mi bušenje i slaganje knjiga jedne na drugu u svakom slučaju bilo lakše, ali kao što sam rekla, nisam imala srca to napraviti... I naravno sovica, neizbježna:)
A evo i fotosessiona nove lampe iz svih uglova:))

Toliko od mene za danas, svima želim lijep vikend uz možda koju dobru knjigu:)

Natur lampa

Evo mene opet s novom lampicom:) Kad mi krene inspiracija ne mogu se zaustaviti... Ova je malo drukčija od drugih. Nazvat ću je natur lampa:) Napravljena je od potpuno prirodnih suhih grana koje sam našla u šumi još prije snijega.

Ne mogu se odlučiti da li da je pustim ovako kakva je, u svojoj prirodnoj ljepoti:), ili bi joj dodala koju dekoraciju... npr. ovako...šta se vama čini?

Ili ovako...pošto je uskoro Valentinovo i svi se trudite imati tematske postove...neka bude ovo moja  "valentinovska" lampa...

Hvala od srca svima na lijepim komentarima na zadnji post:))
Do sljedeće lampe koja će isto biti neobična (Iskrice, iznenadit ćeš se:)) vas sve puuuno pozdravljam!

Silueta lampa

Još jedna lampa:) I ova mi je posebno draga jer mi je, mislim, uspjelo uhvatiti neki vintage šarm koji sam htjela. Dugo sam razmišljala oblik kojeg sjenila bi joj najbolje pasao, nadam se da mi je uspjelo pogoditi pravoga. Crno bijela elegancija je vječna i paše u svaki prostor, s njom ne možete pogriješiti:)
Što još da kažem o samoj lampi mi ne pada trenutno na pamet, s veseljem ću pročitati vaše komentare:)
Kod mene je danas sunce i svijet je puno ljepši:) Uživajte, svima topli pozdrav!

Vješalice i nagrade

Da nije nikad dosadno pobrine se naravno, ako ništa drugo neće, kompjutor. Kad sam se lijepo opet navikla na windows i konačno savladala sve programe, pogotovo one za uređivanje slika, odlučio je otkazati. Prije njega sam imala linux dok nije nažalost procesor uništila munja i bila super zadovoljna s njim. Sad sam opet na linuxu, ali polako se privikavam. Da ne bi mislili da se ja nešto super razumijem u sve ovo, neee, to sve muž sređuje u našoj obitelji:). Kad su programi postavljeni, onda tek ja sjedam za kompjutor. Da, previše sam komot, mogla bi se stvarno više potruditi oko toga, ali imam neku averziju jer evo stalno mi crkavaju:(

Dosta o kompjutorima, idemo na nešto ljepše. Dok čekam sunce i inspiraciju dobra je prilika da vam pokažem neke starije radove, nastale još prošle godine, neki su već i dobili druge vlasnike:) Umjesto da ih objavljujem pojedinačno odlučila sam se za skupni post. Možda me to onda potakne da budem malo vrijednija i discipliniranija (vrijedi probati:)). Što da kažem, imala sam nekoliko komada drva ove veličine koji su mi se učinili idealni za vješalice. Pa malo eksperimentiranja s bojama da ne bude uvijek baš sve bijelo. Ovo je rezultat...

Još nešto što sam zadnji put zaboravila je ova majica rađena transfer tehnikom acetonom, moj novi moto:)

Drugi dio posta posvećen je nagradama koje sam dobila od meni dragih blogerica Sonaj, Iskrice i Melanzane. Cure, dame hvala:)) Mislim da ih ne trebam posebno predstavljati, dobro su znane u ovom našem blogosvemiru, vrijedne i jaaako kreativne. Zadataka je tu sad prilično, a kako se borim s ovim postom već 3 dana ja ću sve skupa malo skratiti, mislim da nitko neće zamjeriti:)

Dakle, najprije treba odgovoriti na 7 pitanja, a poslije napisati još 11 stvari o sebi. Ja ću najprije odgovoriti na pitanja i dodati još 4 stvari o sebi tako da bude sve skupa 11. Malo ću iskombinirati zadatke:)

Najsretniji trenutak? Prvo pa teško! Mislim da nemam samo jedan i općenito u životu se teško opredjeljujem samo za jednu najdražu stvar, počevši od boje, hrane, filmova, razdoblja u umjetnosti...Ili možda taj najsretniji još čekam?

Omiljeno godišnje doba? Hm, tu se mogu odlučiti i to bez problema- ljeto i opet ljeto (i kasno proljeće)

Meso ili vegeterijanska hrana? Nisam vegeterijanac, ali meso jedem u malim količinama, jedino obožavam ribe.

Omiljena boja? Volim sve boje, nekako mi ne sjednu tamnoplava, tamnozelena, tamnosmeđa. Uglavnom, tople boje su mi draže od hladnih.

Najdraži glumci? (ako sam dobro razumila pitanje kod Iskrice) Opet teško, sad mi padaju na pamet Antony Hopkins i Meryl Streep - genijalni glumci.

Kakav si bio kao dijete? Bila sam prilično tiha i introvertirana, obožavala sam čitati i gledati stare filmove.

Još nešto o sebi...mislim da sam to već pisala pa se nadam da se neću ponavljati.

U osnovnoj- srednjo školi sam obožavala Zagorku, najviše njenu Gričku vješticu, žao mi je što nemam njene romane kod kuće.

Volim stand up komediju, u februaru je u Ljubljani festival na kojeg uvijek idemo, atmosfera je odlična, uvijek gostuju i komičari iz Hrvatske, Srbije, Engleske...inače su mi najdraži Geoge Carlin, Bill Hicks, Bill Maher.

Nedostaje mi more, nedostaju mi dragi ljudi koje viđam premalo. Preseliti se u drugu državu je kao početi ispočetka...I da, mrzim što zaboravljam hrvatski, nisam mislila da se to može dogoditi, ali vjerujte mi, moguće je naći se u situaciji kad više niste sigurni kako se nešto kaže u materinjem jeziku!

Za kraj, da sve iznenadim, moja omiljena pjesma je Jednim osmjehom od Hladnog piva!

Na 11 blogova bi sad trebala dodijeliti nagrade, ali vjerujte mi, to je tako teško, kad ste mi sve drage:) A i mislim da je većina vas nagrade već dobila, tako da ću ovaj dio zadatka preskočiti. Ako netko nije dobio nagradu, neka je slobodno preuzme, bit će mi drago:)

Toliko od mene za danas, čitamo se uskoro!

Kušinomanija

Ovaj termin, kušinomanija, sam posudila od Melanzane, bo mi je tako simpatičan da nisam mogla odoliti:)) Dakle, i mene je prije nekog vremena uhvatila ta famozna kušinomanija, i mogu reći da je to prilično zabavna stvar... Nije zarazna (barem mislim), ali ako osjetite simptome evo što morate napraviti:) Najprije sašijte ili kupite navlaku (ja sam obe varijante), odaberite motiv koji bi htjeli imati (nešto što vam neće brzo dosaditi) i isprintajte ga na laserskom printeru (knjižnice su odlična mjesta za to). Ja sam odabrala sve crno bijele motive jer mi takvi najbolje ispadnu, sa bojama nisam imala dobra iskustva na tkanini. Tehnika koju sam koristila je transfer acetonom (mislim da je to svima već dobro poznato). Sa nekim motivima nisam bila zadovoljna tako da sam jednostavno okrenula drugu stranu navlake...U planu imam još točkice, ali o tome drugi put.
Pa krenimo redom...

Ovo su motivi koji mi se nisu najbolje svidjeli na kraju...ali da vidite...

Do sljedećeg čitanja, pozdrav!

Praznična Ljubljana i još ponešto:)

Eto, i praznici su za nama, polako se vraćamo svakodnevnici, ali pošto nisam stigla ranije pa ću vam sada pokazati malo fotografija praznične Ljubljane. Centar je svake godine lijepo okićen, a što mi se posebno sviđa je da se u starom dijelu otvara sve više lijepih trgovina sa  ručno rađenim predmetima. Pošto je za praznike bila kod nas moja sestra, bila je to savršena prilika da malo skoknemo do urbane civilizacije:)

Moja sestra voli izrađivati neobičan nakit, pa evo što je nastalo sa našim zajedničkim snagama (iako je ideja većinom njena). Ovo je zapravo bio prvi pokušaj izrade nakita sa epoksi smolom, nije uspio baš onako kako smo se nadale, ali nećemo odustati... Ovo je Jozefina, jer je nastala kod mene, u Sloveniji:))

A ovo je Wilhemina, jer je dobra vila, i to dobra vila dobre volje, jer ne možete biti slabe volje kad god je pogledate:))

I eto, tako smo se mi malo igrale i vrijeme nam je prebrzo proletilo:((
Zato ne zamjerite ako samo koga zaboravila u novogodišnjaoj čestitci...
Do sljedećeg čitanja, pozdrav, a Wilhemina vam šalje svima puno dobre volje:))